Sandžak nije postao problem zato što je bio nestabilan, već zato što je prestao da se uklapa. Administrativni problem nije prirodna kategorija. On se proizvodi.
Sandžak nije postao problem zato što je bio nestabilan, već zato što je prestao da se uklapa. U trenutku kada su se nove države počele crtati ravnalom, a ne prema stvarnim društvenim strukturama, Sandžak je izgubio ono što je do tada imao: administrativnu smislenost. Ono što je nekada bilo funkcionalna cjelina, postalo je komplikacija.
Administrativni problem nije prirodna kategorija. On se proizvodi.
Od cjeline do "posebnog slučaja"
Dok je Sandžak postojao kao prepoznatljiva administrativna jedinica, nije se doživljavao kao anomalija. Imao je svoje centre, hijerarhiju, puteve i logiku upravljanja. Njegova vrijednost nije bila u simbolici, već u funkciji. Međutim, promjenom političkih paradigmi, ta funkcija više nije bila relevantna.
Kada se cjelina razbije, njeni dijelovi ne nestaju — ali gube kontekst. Sandžak je tada prestao biti prostor koji se upravlja, a postao prostor koji se "rješava". Upravo tu nastaje administrativni problem: ne zato što nešto ne funkcioniše, već zato što se ne zna kako to uklopiti u novu mapu.
Granice koje ne prate život
Administracija voli čiste linije. Društva rijetko žive tako. Granice koje su podijelile Sandžak nisu pratile kretanje ljudi, ekonomiju, ni pamćenje. One su presjekle prostor koji je do tada funkcionisao kao cjelina, i time stvorile trajnu napetost između stvarnosti na terenu i papira u kancelarijama.
Od tog trenutka, Sandžak se počinje pojavljivati u dokumentima kao "osjetljivo područje", "posebna regija", "zona specifičnih izazova". Jezik administracije ne opisuje stvarnost — on je pojednostavljuje kako bi njome lakše upravljao.
Kada identitet postane smetnja
Administrativni sistemi teško podnose identitete koji se ne poklapaju savršeno sa njihovim okvirima. Sandžak je postao problem onog trenutka kada je njegov identitet prestao biti "koristan", a počeo biti "kompleksan". Umjesto da se ta kompleksnost razumije, ona je neutralizirana birokratskim rječnikom.
Tako se identitet pretvara u pitanje upravljanja, a ne pripadnosti. Umjesto da se pita kako ljudi žive, administracija pita kako ih klasificirati. Umjesto historije, dobija se statistika. Umjesto konteksta, formular.
Problem koji traje jer se ne želi riješiti
Administrativni problemi koji traju decenijama rijetko su rezultat nemara. Češće su posljedica odsustva političke volje da se stvari imenuju onakvim kakve jesu. Sandžak je lakše držati u statusu "otvorenog pitanja" nego priznati da je riječ o prostoru sa sopstvenim kontinuitetom koji zahtijeva dosljedan i pošten pristup.
Nejasan status proizvodi zavisnost. Kada ništa nije precizno definisano, sve ostaje podložno tumačenju. A tumačenje je uvijek u rukama onih koji imaju moć.
Administracija kao zamjena za dijalog
Kada se politička pitanja svedu na tehničke probleme, nestaje prostor za dijalog. Sandžak se ne posmatra kao zajednica koja ima glas, već kao predmet regulacije. To je suština administrativnog problema: on zamjenjuje razgovor procedurom.
Ali procedura ne rješava identitet. Ona ga samo odlaže.
Sandžak nije komplikovan — on je zapostavljen
Sandžak nije teško razumjeti. Teško je priznati da je njegov položaj rezultat odluka, a ne okolnosti. Administrativni problem nije prirodno stanje, već posljedica političkih izbora koji su izbjegavali jasnoću.
Dok se Sandžak bude tretirao kao tehničko pitanje, a ne kao stvarni društveni prostor sa svojom unutrašnjom logikom, problem će ostati. Ne zato što nema rješenja, već zato što rješenje zahtijeva priznanje kontinuiteta.
A priznanje je uvijek prvi korak ka odgovornosti.
